ponekad razmišljam, koliko ovaj dečiji svet liči na naš... evo naprimer klackalica. čas si gore čas si dole, moraš da drziš ravnotezu, a to je mnogo teško. znate šta peva ovaj što je gore kad ovaj dole neće da ga spusti? Bolje na visini nego u prašini, bolje na visini nego u prašini. a on jadan ne razume, da je taj u prašini glavni, on vodi igru, dovoljno je samo da se odbaci i eto ga u visini